subotica


Seminar

Od 15 prisutnih učenika jedna devojka je učenica gimnazije, veoma zainteresovana za istoriju, jedna devojka je upisala srednju školu, tri devojke su maturantkinje srednje medicinske škole, a ostalo su učenici koji su završili prvi razred. Procenjujemo da ova raznolikost pogoduje grupnoj dinamici i kvalitetnijoj razmeni mišljenja. Svi učesnici su konstruktivni i saradljivi. Grupa je nacionalno mešovita (Srbi, Hrvati, Mađari).

Seminar su takodje posetili novinarka i fotoreporter Subotičkih novina, a nakon toga u novinama je izašao veliki članak o projektu Kofer za budućnost.

Petak je bio posvećen upoznavanju i integraciji grupe i pre svega upoznavanju sa osnovnim zamislima projekta Kofer za budućnost. Takođe, sakupili smo njihove asocijacije na reči "kofer" i "budućnost". Ova grupa, za razliku od drugih grupa u projektu nije duboko zašla u istraživanja i nije imala mnogo materijala, što je bilo interesantna, a ne otežavajuća okolnost, s obzirom na to da su ušli u projekat potpuno otvoreni za sve ideje i poigravanje sa temom kojom se bave.

Subota je bila posvećena glavim tačkama projekta - malim akcijama, velikoj prezentaciji i Karavanu. Ovaj dan svakako je bio najnaporniji. Sa ovom grupom uradile smo zanimljivu i veoma korisnu radionicu unutar radionice "Moje mesto u mom mestu". Na nacrtanoj velikoj mapi grada stikerima su markirali za njih važna lična mesta koja su propratili zanimljivim ličnim pričama. Pečat te radionice zadržao se tokom daljeg rada, što procenjujemo kao veoma značajno.

Takođe smo uradile mini radionicu virtualnog putovanja u budućnost, gde su učesnici na malim papirnim koferima ispisivali stvari i vrednosti od kojih se nikada ne bi rastali, a potom smo ih grupisali po sličnosti i onda su u grupama imali zadatak da osmisle male akcije. Nakon prezentacije ideja malih akcija i pauze, osmišljavali smo veliku prezentaciju, nakon asocijacija na temu balova, kao i karavan.

Nedelja je bila posvećena promovisanju projekta Kofer za budućnost u lokalnoj zajednici, idejama za animaciju građana da se uključe u akciju, pravljenju akcionog plana, kao i evaluaciji seminara.

Tema na koju se subotička grupa fokusirala su balovi. Ova grupa pomno istražuje istorijsku građu vezanu za balove i razgovara sa starijim rođacima i sugrađanima. Oni će organizovati rekonstrukciju velikog bala koji će osavremeniti aktuelnim "upadicama" svojstvenim njihovoj generaciji i senzibilitetu. Učesnici takođe istražuju fenomene vezane za balove, kao što su provodadžisanja, udvaranja, zakazivanje veridbi, kao i fenomen "biti viđen", i šta je to značilo za prošla vremena, a šta znači sada...

Institucije sa kojima subotička grupa sarađuje:
* Srednja medicinska škola – daje im prostor za rad tokom raspusta, školska uprava ih veoma podržava.
* Gradski muzej Subotice - pruža dostupnost eksponata, kao i profesionalnu pomoć i podršku. Kustos Mirko Grlica aktivno sarađuje sa grupom i pomaže im u pronalaženju, istraživanju i analizi građe.

* Gradska biblioteka – daje na uvid razne spise i periodiku.
* Istorijski arhiv - otvara svoje depoe, daje na uvid dokumenta, od njih imaju i pismenu podršku.
* Radio Subotica – novinar Smiljan Njagul omogućava članovima grupe da govore u okviru emisija koje se bave multikulturalnošću.
* gradska ministarka kulture, gđa Ildiko Lovaš, kao i gradska ministarka obrazovanja, gđa Edit Molnar - srdačno i oficijelno podržavaju projekat.


 

Akcije

Subotički balovi
Grupa iz Subotice istraživala je balove u svom gradu, kao način zabave u prošlosti, i pokušavala da pronađe vezu sa današnjim trenutkom. Šta bi bal bio danas, kako bi se mladi za bal pripremili, da li je zaista bal nekad bio romantičniji nego žurka danas? Ili se, u oba slučaja, đuskalo do zore, a prilika služila da se mladi nekad "upoznaju", a danas "smuvaju"?

Na subotičkim balovima ravnopravni učesnici bili su i Mađari, i Srbi, i Bunjevci, kao i svi ostali koji su tu živeli, a žive i danas. Jedno od društava koje je priređivalo balove bilo je i Dobrotvorna zadruga Srpkinja, sa čijih sastanaka vam prenosimo zanimljive beleške (zapisnike), kao i beleške o balovima iz tadašnjih novina ("Neven"), iz kojih saznajemo da se na dobrotvornim balovima vodilo računa o siromašnima, o studentima kojima je pomoć najpotrebnija, kao i o "svima bez obzira na veru i narodnost" koji su doživeli poplavu u Segedinu.

Subotičkoj grupi je Gradski muzej širom otvorio vrata pa su im postali dostupni tekstovi (naučna i arhivska građa) o Subotici krajem prošlog i početkom ovog veka, tadašnje novine, plakati, zapisnici sa sastanaka društava koja su balove organizovali. Kroz obilje tog materijala brižljivo su ih vodili kustosi Muzeja, a za odigravanje balova imali su dobrodošlu profesionalnu, umetničku podršku.

Subotica je krajem XIX veka bila moćan grad - treći po veličini u Mađarskoj! Pred Prvi svetski rat grad je tada imao 100.000 stanovnika. Glavni pokretač promena bilo je građanstvo Subotice. Činili su ga svi - Bunjevci, Jevreji, Mađari, Nemci, Srbi. Osim kroz politiku i novac, građanstvo je duh ispoljavalo i kroz brojna društva, a danas bi neka od njih pripadala nevladinom sektoru. E, ta društva su organizovala balove.

Od prvih dana januara pa do prve polovine februara društveni život u Subotici bio je neobično živ. To je bilo vreme kad je najveći deo stanovništva koji se bavio poljoprivredom bio besposlen, bar što se tiče rada u polju, pa im je preteklo vremena za zabavu. Tada su sva udruženja priređivala svoje balove, besede sa igrankom ili manifestacije nekog drugog naziva, ali istog sadržaja. Među desetak priredbi u gradu uvek je najposećenije bilo Veliko prelo u organizaciji Pučke kasine.

Prelo je bila obična narodna zabava, koja bi počinjala je pesmom, često originalnom, pisanom za tu priliku. Tu su nastale mnoge pesme, za koje se danas smatra da su narodne. Iza te pesme sledio je niz od 10-12 narodnih kola, koji je prekidan od ponoći do jedan sat, kako bi se odmorili igrači, ali i tamburaši. Sve se završavalo u ranim jutarnjim satima.

 

BuKofer

Grupa SuKofer 8. septembra je organizovala akciju trampe udžbenika na nivou grada - BuKofer.

 

 

Karavan

Čardaš sa gostima

Projekat "Kofer za budućnost, moj, tvoj, naš" nakon šest meseci rada dobio je završnicu u našem gradu. Njegovi učesnici su, u formi karavana, za nedelju dana obišli Kragujevac, Vranje, Dimitrovgrad, Belu Crkvu, a u nedelju prispeli u Suboticu.

Ni kišica, ni pust grad nisu omeli mlade u buđenju i u radovanju našem gradu. Nakon buđenja kroz Korzo, grad su osmotrili i sa Vidikovca. Odande su pustili hiljadu koferčića sa porukama njihovog evropskog i građanskog opredeljenja da zalepršaju prema svima koji spavaju.

U Velikoj većnici snažnim aplauzom pozdravljeni su predstavnici lokalne zajednice koji su našli vremena za "primenjenu" (a ne samo deklarativnu) mladost i multikulturalnost – Ljubica Kiselički, Edita Šoš, Mirko Grlica i prisutni ljudi iz medija.

Nakon toga, vedar i bučan Karavan je, s pridruženim odraslima, ponovo budio Subotičane do Atrijuma PC "Galerija". Tamo su učesnici projekta, kroz glumačke i muzičke prikaze, raspakivali kofere i "bućure" svog istraživačkog rada. Mnogi iz publike su zajedno s njima zaigrali Štrausov valcer, Montijev čardaš, otmeno Kokonješte i Veliko bačko kolo.

Plesali su zajedno sa gostima iz Kragujevca, Vranja, Bele Crkve, Dimitrovgrada... i, jednako kao što su valcer i čardaš zaplesali uz trubu na dimitrovgradskoj pijaci, i program u Atrijumu se pretvorio u svečanu radost.

 

Iz Karavanskog dnevnika
- Jako mi se sviđa Subotica. Hoću da se preselim ovamo!

- Jao hrana. Holesterol će mi probiti plafon!

- Najgore od svega je što se rastajemo. Vezala sam se za sve ljude. Ponekad kao sad volela bih da svi satovi sveta stanu.

- UGUŠIĆU SE U SOPSTVENIM SUZAMA. Krenuli smo iz Subotice uplakani, tužni, neraspoloženi… kada ćemo se opet videti i hoćemo li se uopšte ikada videti?

Copyright © Grupa484 2006